ponedjeljak, 30.07.2007.
NOĆ VJEŠTICA
PART THREE
Vrisnula sam. Ta osoba se okrenula prema meni i izišla iz mraka... Kad sam vidjela tko je to, zamalo sam se srušila. U crnoj pelerini i sa okrvavljenim nožem u rukama stajala je Andreina... Moja sestra.
''Koji kur...'', poče Melody.
Andreina se nije obazirala na nju. Zabola je nož u Estelleine grudi i počela ga povlačiti gore-dolje. Alexis i Melody su počele vrištati, no nitko nam nije pritekao u pomoć. Nitko nas nije čuo...
''Pusti ju!'', vrisnu Lujiza.
Poželjela sam i ja nešto reći, no glas me je izdao. Suze su mi tekle niz lice. Ne zbog Estelle, nego zbog moje sestre... Što ona to radi?
Gurnula je ruku u ranu na Estelleinim grudima i idućeg trena izvadila njezino srce na dlanu. Pomislila sam da se nalazim u noćnoj mori i da ću se svaki čas probuditi... No to se nije desilo. Moje su prijateljice vrištale, no nitko od njih se nije usudio pritrčati i spriječiti Andreinu... A sad je već i bilo kasno. Estelle je bila mrtva. A moja je sestra nožem rastrgnula njezino srce na tisuću komadića... Svi su popadali po podu. Imala sam osjećaj da sam upala u neki loš film.
''Ja idem po Toma i Gligorićku!'', uzviknu Lujiza, istrčavši napolje.
''Andreina!'', zavrištala sam, potrčavši k njoj. Otela sam joj nož iz ruku i pograbila ju za ramena. ''Što to izvodiš?!''
Tek tad sam primijetila njezino lice... Njezin pogled... Oči su joj bile potpuno bijele, tako da joj se zjenice nisu ni vidjele. No nisam ju prestala drmusati. ''Andreina, pogledaj me! To sam ja, Lexy! Tvoja sestra!!!''
Iznenada, Andreina se zatetura i uhvati se za glavu. Izgledala je kao da trpi jake bolove. Vrištala je. Melody i Alexis su vrištale zajedno s njom.
''Izlazi!!!'', derala se Andreina. Pala je na pod. Bila je potpuno bez svijesti.
''Andreina!'', uzviknu Melody.
Istog trena, iznad nje se pojavila neka čudna svjetlost... A onda se ta ista svjetlost preobrazila u jednu priliku sa kukuljicom preko lica. Zapravo, to stvorenje nije imalo lice... Nije imalo čak niti tijelo.. Lebdjelo je u vazduhu, zamahujući oštrim nožem.
''Osveta će biti moja'', procijedi kroz zube, pogledavši u mene.
''Tko si ti?!'', vrisnu Alexis.
''Uskoro ćeš doznati'', odvrati on. Ili ona... teško je reći. Potom je to nešto zamahnulo rukom prema meni. Iz njegova dlana poleti mlaz plave svjetlosti... Poleti prema meni. Ta me je magija pogodila posred grudi. Vrsinula sam od boli. Cijelo tijelo me je boljelo... Cijelo tijelo. Pala sam na koljena, boreći se za vazduh.
''Lexy, ne!'', uzviknula je Alexis uplašeno.
''Upomoć!'', derala se Melody.
Prije no što sam se onesvijestila, vidjela sam Gligorićku, Lujizu i Toma kako dotrčavaju u spavaonicu. Gligorićka se borila sa onim stvorenjem, a Lujiza i Tom su joj pomogli. Alexis i Melody su ga gađale porculanom i to je sve čega se sjećam... Poslije je bio samo mrak. Samo Tama. I bol... Samo san koji je izgledao kao da će trajati vječno...
***
''Probudila se! Napokon!'', začula sam Lujizin glas.
''Kako se osjećaš, Lexy?'', upitao me je Lucius.
Promeškoljila sam se i lijeno otvorila oči. Ugledala sam Alexis, Luciusa, Lujizu i Toma kako stoje kraj moga kreveta. ''Ufff... nikako. A gdje se ja nalazim ako nije tajna?'', upitah, uspravivši se.
''U bolničkom krilu'', odvrati Lujiza. ''Spavala si puna dva dana.''
Zinula sam. ''Dva dana?''
''Tako je'', reče ona.
''Što se dalje desilo?'', upitah. ''Tko je bio ono pod kukuljicom?''
Lujiza je uzdahnula i pogledala u Toma, a zatim je opet skrenula pogled na mene. ''Ne znamo. Uspjeli smo ga otjerati, no nismo otkrili tko je'', rekla je.
''A Andreina?'', upitah. ''Kako je ona?''
''Ona još spava'', objasni mi Tom. ''Hvala Bogu.''
Morala sam se nasmiješiti.
''Slušaj, Lexy... Andreina je ubila Estelle jer je bila pod nečijim činima. No ona nije ubila Alaseu i Lenu'', reče Alexis. ''Sigurno nije. Ja sam bila s njom i za vrijeme Alaseine i za vrijeme Lenine smrti.''
''No ako nije ona... tko je onda?'', upitah.
''Ne znamo'', reče Lucius. ''Ali moramo saznati i to što prije.''
Kimnula sam glavom. ''Slažem se. Moramo stati tom čudovištu u kraj.''
''Pa, sa ovako sjajnim crnim čarobnjacima kao što su Lujiza i Voldemort...'', poče Alexis, okrenuvši se prema Lujizi i Tomu. Zbunjeno sam ih pogledala.
''Napokon netko pametan tko me zove Voldemort!'', uskliknu Tom.
Lujiza ga je dodirnula po obrazu. ''Ako baš toliko želiš, i ja ću te zvati Voldemort'', nasmiješila se, a potom ga poljubila. Alexis i ja smo počele proizvoditi zvukove kao da ćemo povraćati, što bi se pored njih dvoje lako moglo desiti.
''Čak ih je i Gligorićka pohvalila'', reče Lucius, ne obazirući se na nas.
''Ti nazivaš ono pohvalom? Rekla nam je da je znala da smo pijane krvopije stvorene za crnu magiju'', podsjeti ga Lujiza.
''Naravno, nije izostavila ni ono; sunce vas ne grijalo'', dodade Tom., zagrlivši Lujizu preko ramena. Oni fakat ne mogu izdržati da se ne pipkaju.
Nasmijala sam se. ''Vjerujte mi... s njezine strane, to je pohvala.''
P.S. Dobila sam zadatak napisati štafetu na Maggie, ali sam to ipak odlučila napravit ovdje... Nadam se da vam to ne smeta.
Evo, sad trebam stavit deset stvari o sebi:
1. Maggie (a i Lexy) i ja smo u mnogočemu slične. I ja, poput nje, stalno upadam u nevolje i volim se šaliti. Zbilja se pronalazim i u njoj i u ovoj priči (samo što ja nisam ubojica i nisam žedna krvi, hehe). Drago mi je što sam ovo počela pisati i upoznala sve vas...
2. Prije uopće nisam bila HP fan. Nisam pročitala niti jednu knjigu. Istina, filmovi su mi bili OK, ali ipak... Otkud ja onda u HPFF-u? Pa, tražila sam slike za svog mlađeg buraza i naletjela na jedan takav blog. I tako je sve započelo...
3. Moja najveća mana je ta što nekad nemam snage reći istinu, nego se izvlačim lažima i petljam.
4. Potpuno sam impresionirana Egiptom i svemu što ide uz njega. Zato sam odlučila da dio radnje u ovoj priči povežem sa njim... Jednostavno me oduševljava.
5. Omiljeni bendovi su mi Nightwish (u kome je pjevala Tarja ), Within Temptation, Black Sabbath, Gamma Ray, White Snake, Iron Maiden, Cradle of Filth, Nirvana i HIM. Mada pretpostavljam da ste za Nightwish već i znali... Mislim, tko to ne bi skužio? Nabavila sam si njihove DVD-ove i sad ih navijam od jutra do mraka, dok moja baba šizi.
6. Sve moje frendice iz škole su, za razliku od mene, šminkerice i slušaju potpuno drukčiju glazbu od mene. Dobro se slažemo i one su fakat cool, ali im se jednostavno ne mogu povjeriti. Mislim, s njima se mogu samo šaliti i zabavljati... ali nemam niti jednu pravu pravcatu frendicu. Bar ne u svom gradu. Ipak, ovdje na blogovima ima osoba s kojim sam se toliko zbližila da ih smatram svojim pravim prijateljima...
7. Jako volim pisati i gotovo uvijek sam puna inspiracije (što se vidi po tome da imam gotovo tisuću blogova). Voljela bih jednog dana čak i napisati knjigu. A dotad, ovdje ću trošiti inspiraciju... :=D
8. Prilično sam drska i volim bezobrazno odgovarati, a neki čak misle i da sam umišljena. Ali nisam. Jednostavno ne vjerujem ljudima.
9. Priznajem, ranije sam voljela meksičke sapunice... ali sad – fuj! Koji sam ja skot bila, ccc! Jedine serije koje sad gledam su OTH i Puna kuća.
10. Omiljene boje su mi narančasta, crna i plava. Sva odjeća mi je u tim bojama... Premda moja baka mrzi kad se odijevam u crno. ''Narkomanko jedna nenormalna!'', često zna reći. Ali, tko ju šljivi...
srijeda, 18.07.2007.
NOĆ VJEŠTICA
PART TWO
''Lexy, jesi li spremna? Nastupamo za deset minuta'', reče Peter. Te večeri, on je bio zadužen za sviranje klavijature.
Bila sam pomalo napeta. Oduvijek sam imala običaj šetati po dvorcu i pjevati iz sveg glasa, ali sad je bilo drugačije. Po prvi put, pjevat ću uz pratnju glazbe, i to pred svima... Što ako zabrljam? Što ako zaboravim tekst pjesme? Što ako tresnem za pozornice? Jer, sudeći po tome koliko sam smotana, to bi se lako moglo desiti.
Joey Goodman, bubnjar, mi je prišao i potapšao me po ramenu. ''Ma daj, Lex. Bit će sve u redu'', ohrabrivao me je.
''Bit će sve u redu'', ponovila sam, trudeći se da ubijedim samu sebe u to.
Dvojica gitarista, Daniel Scott i Charlie Stamos su bili potpuno cool i jedva su čekali da dođe vrijeme našeg nastupa. Imala sam osjećaj da jedino ja grakćem kao ptica zloslutnica, ali nisam si mogla pomoći...
''A sad, pozdravite gospođicu Lexy Slytherin!'', reče profesorica Radulović. Daniel, Peter, Charlie, Joey i ja smo izišli na pozornicu i zauzeli svoja mjesta. Svjetla su se upalila i oni su započeli sa svirkom.
Evo kako je naš nastup protekao...
Kad smo završili, dvoranom se prolomio pljesak i uzvici oduševljenja.
''Sad se osjećam glupo što i ja nisam došla u hlačama i starkama!'', javila se Alexis.
''Lexy, legendo!'', uzviknula je Lujiza.
No, tu nije bio kraj. Tada sam, potpomognuta snagama Lepira i Petera, izvela jedan nezaboravan vatromet u pratnji nekoliko petardi. Doista je ispalo sjajno. Svi su pljeskali i skakali. Dobro, gotovo svi...
''Idioti jedni!'', zadera se Monstrum.
''Propalice!'', urlala je i Gligorićka.
No, unatoč njihovim ispadima, party povodom Noći vještica je odlično prošao. Mnogo bolje nego što sam se nadala. Cijelu noć smo plesali, proždirali hladne sokove, bacali petarde na Andreinu i zavitlavali Monstruma. Na kraju je Andreina završila u njezinu uredu jer je ova pomislila kako joj je moja sestra sipala prah za povraćanje u kavu (Melodyino maslo). Najbolje od svega je bilo kad smo promatrali Luciusa i Narcissu kako se svađaju. Naravno, Lujiza i Tom su gotovo cijelo veče proveli zaključani u WC-u. Sve u svemu, odlično smo se zabavljali. Vratili smo se u društveni tek u pola jedan, što je bilo sat vremena duže od planiranog.
''Uff, mrtva sam'', rekoh, svalivši se na kauč.
Alexis se svalila kraj mene i izula svoje crne štikle. ''A tek ja!'', požalila se. ''Noge su mi pune žuljeva!''
''Ja sam se sva ukočila'', reče Lujiza. ''Nikad više neću obući haljinu.''
Dohvatila sam flašu koka-kole sa stola i otpila gutljaj. ''Tako vam i treba kad hoćete da glumite Heidi Klum'', rekoh, nakezivši se. ''A ti, Lulu, nemoj se pretvarati jer večeras gotovo i da nisi bila obučena.''
Lujiza je krenula da me gađa jastukom, ali ju je u tom zločinačkom naumu spriječila Gligorićka, koja je banula na vrata.
''Gospođice Alexandra Salazara Avril Ramona Slytherin!'', uzviknu ona, zagledavši se u flašu koju sam držala u ruci. ''Neću dopustiti da se napijete!''
Otela mi je flašu iz ruke i kušala sok. ''Znala sam!'', zalaja. ''Ovdje ima alkohola!''
Otpila je još jedan gutljaj... Pa još jedan... Pa još jedan... Pa još tisuću.
''Pijandure!'', izderala se na nas. ''Znala sam ja da ćete vi samo gledati kako da se domognete alkohola! Sram vas i stid bilo!''
''Profesorice, a da se vi niste samo željeli napiti soka?'', upita Lujiza sumnjičavo.
''Gospođice Brown!'', uzviknu Gligorićka. ''15 bodova manje za Slytherin zbog lupanja gluposti. A sada – tutanj u spavaonice! Ja ću doći da vas provjerim za nekoliko minuta, a ako vas vidim da vilenite, idete kroz prozor!''
Potom se odgegala napolje, noseći flašu u rukama. Čini se da je Lujiza imala pravo. Cijepajući se od smijeha i pridržavajući se jedna za drugu, sve četiri smo krenule prema našoj spavaonici.
No, nisam se zadugo smijala. U jednom trenu, cijela mi je večer bila uništena... U jednom trenu, prestala je sva zabava... I to u trenu kad sam čula vrisak iz susjedne spavaonice, u kojoj inače borave Barbara i njezine prijateljice, Thanya, Sonia i njihova prijateljica Estelle Larter.
''Što se dešava?'', upita Alexis.
Nisam ništa odgovorila, samo sam joj uputila svoj jedini-način-da-otkrijemo-je-da-provjerimo pogled. Isti taj pogled je vidjela i Lujiza.
''Lexy, ako misliš ono što ja mislim da misliš, bolje prestani da misliš!'', rekla je, povukavši me za majicu. No, ja sam se otrgla i potrčala prema vratima Barbarine spavaonice. Moje prijateljice potrčaše za mnom.
''Ljudi, ova usrana vrata su zaglavljena!'', reče Melody uznemireno, vukući kvaku prema sebi.
''Čekaj, pa tko ih je mogao zaključati?'', iznenadila se Lujiza. ''Ja sam sad vidjela Soniu, Barbaru i Thanyu u društvenom.''
''Nisu zaključana, čarapo jedna!'', obrecnu se Alexis. ''Zaglavljena su.''
''Razmaknite se'', rekoh im ja. Udarila sam nogom posred kvake i vrata su se otvorila. Tada sam ugledala prizor od kojeg mi je zastao dah...
U zamračenoj sobi, na krevetu, ležala je Estelle. Bila je blijeda, užasno blijeda... Po licu joj je bila razmazana krv. Tekla joj je iz usta, iz nosa...
No to nije bilo ono što me je najviše uplašilo...
Nad Estelleinim nepomičnim tijelom je bila nečija sjena... A na zidu sam vidjela kako drži nož u ruci...
Nastavit će se...
P.S. Eto, nadam se da vam se sviđa post. Htjela bih samo reći kako večeras idem kod tete, tako da do ponedeljka (23. srpnja – ja mislim da je 23., ne znam) neću biti u mogućnosti komentirati vaše postove niti pisati na nekom od svojih blogova pošto nemam komp tamo. No, kad se vratim, sve ću fino pročitati i iskomentirati... BTW, u ponedeljak ću vjerojatno objaviti post na svim svojim blogovima.
Nemojte me zaboraviti!!!
Kiss!
četvrtak, 12.07.2007.
NOĆ VJEŠTICA
PART ONE
Listala sam časopis u spavaonici i umirala od dosade.
''Lexy, ne misliš li da je vrijeme da se počneš spremati?'', upita me Lujiza, češljajući svoju predivnu crnu kosu pred ogledalom u spavaonici.
''Ne'', odvratih, spustivši časopis na noćni stolić. ''Moram nahraniti Angusa.''
Moja prijateljica je samo glasno otpuhnula i nastavila se češljati. Boja njezine kose je odlično išla uz njezinu blijedu put i tamne usne. Doista je izgledala prekrasno. Baš kao i sve ostale cure iz naše ekipe. Čak je i Alexis, koja je inače poznata buntovnica, odijenula lijepu haljinu i cipele sa visokom štiklom (Haley joj je prethodna dva dana davala instrukcije iz hodanja na štiklama).
Tog 31. listopada nije bilo nastave, te su moje prijateljice od ranog jutra sjedile pred ogledalom i sređivale se za večerašnji party. Za razliku od njih, ja sam se bavila važnim stvarima, kao što je zavitlavanje majstora Marka, jurenje Angusa po školi i dogovaranje sa Peterom i Lepirom kako ćemo prokrijumčariti eksplozivna sredstva na party a da Gligorićka to ne primijeti.
Ona je inače polu-žena, polu-mutant. Eto, prije neki dan je skužila da imam smrdobombice u džepu prije no što sam ih joj, kao po običaju, stavila u čaj.
''Koje cipele bolje idu uz ovu haljinu?'', upita Melody. U rukama je držala dva para potpuno identičnih cipela.
''Ove lijeve'', rekoh.
Melody se dobro zagledala i u jedne i u druge. ''Ti vidiš razliku između njih?'', upitala je sumnjičavo.
''Ne'', rekoh.
''Pa zašto si onda...''
U tom trenu, u našu spavaonicu je utrčala Barbara. Na sebi je imala crvenu majicu sa ogromnim izrezom, kratku bež suknju i ljubičaste cipele. I, naravno, osamdeset tri kg šminke na licu.
''Jesi li se ti spremila za cirkus?'', upita Lujiza.
''Lujiza...'', šapnula je Barbara, ignorirajući njezinu upadicu. ''Onaj tvoj bivši, kako se ono zove...''
''Thomas Holopainen?'', reče Alexis.
''E baš taj!'', uskliknu Barbara. ''Želi razgov...''
''Reci mu da odjebe'', odvrati Lujiza hladno.
Tada se pored Barbare stvorio Thomas. ''Ma daj, zbilja moram razgovarati s tobom'', rekao je. Lujiza ga je ljutito gledala.
''Dobro'', rekla je naposlijetku. ''Ali pod uslovom da Lexy ide sa mnom.''
''Molim?'', upitasmo Thomas i ja u isti glas.
Lujiza me ošinu pogledom. Barbarinih mu modnih katastrofa, što sam sad ja učinila?
''Nema problema'', reče Thomas.
Sve troje smo prošetali do dvorišta. Thomas je meljao neke gluposti, Lujiza se pravila da ga sluša, a ja sam pokušavala smisliti kako ćemo moji prijatelji i ja prokrijumčariti već pomenuta eksplozivna sredstva koja sam ukrala na peronu 9 i tri četvrti.
''Hej, Lexy!'', iznenada me pozva jedan poznati glas. ''Imam lukav plan!''
Okrenula sam se i ugledala nešto malo i dlakavo (Petera) kako ide prema nama i vuče nešto što je bilo polumrtvo, tj. napola spavalo (Lepir).
''Sorry, društvo, vi nastavite pričati, ali ovo je hitan slučaj!'', rekoh, potrčavši prema Peteru i Lepiru.
Lujiza me je zgrabila za rukav. ''Stani ovdje ako ne želiš da ti polomim i noge i ruke!'', prosiktala je.
''Ali ovo je važno!'', usprotivila sam se.
Na svu sreću, tada je naišao Tom. Uopće nije bio ljut što njegova djevojka razgovara sa svojim bivšim dečkom. Oni su znali da se vole, znali su da ih nitko ne može rastaviti i to je bilo to.
Tom je zagrlio Lujizu preko ramena i rekao: ''Pusti ju da ide. Ja ću ostati s tobom.'' Thomas je izgledao kao da će svakog trena eksplodirati od bijesa. Ne znam zašto je toliko proganjao Lujizu, no očito mu je puno značila.
Znate, ja bih rado ostala tamo i pogledala sapunicu do kraja, ali sam ipak otišla do Petera i Lepira.
''Što se tamo događa?'', upita me Peter. Lepir je jednom rukom trljao oči, a drugom je držao čokoladno mlijeko koje je istovremeno i pio.
Odmahnula sam glavom. ''Duga priča. Što si smislio?'', upitah ga.
''Mislio sam da pričekamo da svi uđu u salu, i da se onda mi uvučemo kroz prozor uz pomoć onog hrasta, pošto će Gligorićka vjerojatno špijunirati na vratima'', reče Peter.
Kimnula sam glavom. ''Super. No tko će ponijeti vatromete i petarde za veliku završnicu?'', upitah. Krajičkom oka sam ugledala Toma i Lujizu kako nekamo odlaze, ostavljajući Thomasa da gori od ljubomore.
''Ne brini'', odvrati Peter. ''Samo dođi na glavni hodnik u pola osam.''
Krenula sam natrag u spavaonicu, veseleći se novim spačkama i u sebi ponavljajući tekst pjesme koju ću otpjevati večeras.
''Hej, Lex'', pozdravi me Alexis, šminkajući se pred ogledalom.
''Hej'', odvratih, bacivši se na krevet.
''Gdje je Lujiza?'', upita Melody. ''I koliko je sati?''
''Nemam pojma. Sedam i petnaest'', odvratila sam.
U tom trenu, ugledala sam zamotani papirić na časopisu koji sam nekoliko minuta ranije spustila na noćni stolić. Tko ga je tu mogao ostaviti, zapitala sam se, primivši ga u ruku.
Lexy, ne izigravaj Poirota. Ne istražuj. Ja te ne želim povrijediti, ali ću učiniti to ako bude potrebno.
(Ne)prijateljica
''Cure, pogledajte ovo!'', uzviknuh.
''Ne sad, Lexy. Imamo još samo petnaest minuta. I oblači se, do vraga!'', uzviknula je Melody, pogledavši me.
Stala sam kraj nje i bez riječi joj pokazala papirić. Alexis ga je takođe pročitala. ''Oh, Bože!'', uzviknuše uglas.
''Čini se da netko zna da smo počeli njuškati'', ispravno je zaključila Alexis.
Melody kimnu glavom. ''Tako je'', promrmljala je.
''Slušajte, netko ga je ovdje ostavio u proteklih nekoliko minuta. Tko je još bio ovdje osim vas?'', upitah, mašući papirom poput uplašene ptice.
Alexis je slegnula ramenima. ''Ne znam. Nitko'', rekla je. ''Doduše, ja sam išla uzeti maskaru od Sonie i Thanye. Nisam bila ovdje čitavo vrijeme.''
''Ni ja'', reče Melody. ''Ja sam išla u WC kad je i Alexis krenula. No, nadam se da će te ovo opametiti.''
Pocijepala sam papir i bacila njegove ostatke kroz prozor. ''Nema šanse'', rekoh, dok se vjetar poigravao mojom kosom. ''Tek sad me neće zaustaviti.''
''Ti nisi normalna'', odvrati ona. ''No, nećemo sad razmišljati o tome. Vrijeme je da krenemo.''
''Idite vi, ja ću odmah za vama'', odgovorila sam.
Alexis i Melody su otišle na party, a ja sam pričekala još nekoliko minuta. U međuvremenu sam se presvukla u svom klasičnom sk8er girl stilu. Nisam imala namjeru oblačiti neku od glupih haljina koje mi je Andreina dala ''kako bih bar na jedan dan u godini izgledala normalno''.
Kad je sat otkucao pola osam, sastala sam se na hodniku sa Peterom i Lepirom, koji je u jednoj vreći nosio petarde i vatromete. Sve troje smo se išunjali u dvorište i došli do velikog hrasta, koji se nalazio odmah ispod balkona sale gdje se održavao party.
''Ja ću prva'', šapnula sam. Popela sam se uz hrast sve do balkona. Peter i Lepir se popeše za mnom. No, nismo se mogli dogovoriti oko toga tko će prvi ući, pa smo se sve troje počeli gurati i – uz strahovit tresak upali u salu.
''Koji vrag...'', poče Monstrum. ''A, to su ovi mudrovi!''
Kad sam se digla s poda, svi pogledi su bili uprti u nas. Pogotovo u mene. Sve su cure bile u haljinicama i štiklicama, a ja...
''Gospođice Alexandra Salazara Avril Ramona Slytherin!'', uzviknu Gligorićka, uhvativši me za rukav. ''Gdje ste vi dosad? Sunce vas ne grijalo, trebate pjevati!'', izbrbljala je, vukući me prema pozornici.
Na svu sreću, nije primijetila našu zalihu eksplozivnih sredstava.
Nastavit će se...
ponedjeljak, 02.07.2007.
IN TROUBLE AGAIN
''Luciuse, ne miješaj se!'', reče mu Matt. ''Ovo se tiče nas dvoje!''
''Tiče se i mene, jer ste oboje moji prijatelji'', odvrati Lucius, odvukavši ga dalje od mene. Matt ga je ljutito gledao. Nisam željela da se posvađaju... Ipak su bili najbolji prijatelji. Nisam željela da se posvađaju zbog mene.
Zato rekoh:''Dobro, smirite se. Matt je malo šiznuo, ali u redu je.''
Kad je to čuo, Matt je odmahnuo glavom, a zatim se nemoćno okrenuo i otišao niz hodnik. Nasmiješila sam se Luciusu. ''Hvala što si me branio.''
''Nema na čemu. I drugi put'', reče on. ''Uzgred, dobro si sredila one Gryffindorke.''
''Oh, hvala. Uvijek ih tako zavitlavam'', rekoh, s osmijehom na licu
Osjetila sam kako se opet pretvaram u žele. Uvijek je tako bilo u njegovoj blizini. Ipak, pokušavala sam se pretvarati da sam normalna, te upitah:''Što imaš prvi sat sutra?''
''Obranu'', reče on. ''A ti?''
''Napitke. Fuj'', promrmljala sam, penjući se uz stepenice. K vragu, koliko ih je samo bilo! Noge su mi otpale dok smo stigli do društvenog. Otvorivši vrata, ugledala sam Narcissino plastično lice. Ljutito je gledala u mene i Luciusa. Pretpostavljam da ju je razbjesnilo to što njezin nazovi dečko dolazi u društveni sa njezinom najljućom neprijateljicom, tj. sa mnom.
''Pa, Luciuse, vidimo se sutra! Bok'', rekla sam, otrčavši prema svojim prijateljima koji su stajali nedaleko od nas.
''I?'', upita me Peter radoznalo. ''Što se desilo?''
''Jeste li se skontali?'', upita Lujiza.
Odmahnula sam glavom. ''Ne. Još ne'', rekoh zagonetno, baš u trenu kada nam je pritrčala Haley. Svi su gledali u nju. Pretpostavljam da su mislili; što jedna Gryffindorka radi u društvenom Slytherina? No, ona ih je ignorirala. Zadihano se naslonila na zid i izbrbljala:''Nećete mi vjerovati što se desilo! Maya i ja smo vidjele Danu i Stanka kako odlaze zajedno u pravcu Zabranjene šume!''
''Lažeš!'', nasmijala se Tara.
Naime, moji prijatelji i ja smo si već odavno utuvili u glavu kako ima nešto između Dane, profesorice Preobrazbe i Stanka, profesora Povijesti magije. Njih su se dvoje stalno odvajali, stalno su bili skupa, tako da nismo mogli ni pomišljati nešto drugo. A sad smo, izgleda, i dobili dokaze za to...
Lujiza se zamislila. ''Mene zbilja zanima što ima između njih'', izjavila je.
''I mene'', složila sam se. ''Možda bismo to trebali provjeriti.''
''Imam ideju!'', rekla je Barbara. ''Sutra nitko od njih dvoje nema prvi sat. Trebali bismo ih pratiti.''
Tom je kimnuo glavom. ''To mi se čini kao jako dobra ideja.''
''Tako je'', složile smo se Lujiza i ja.
Melody je frknula. ''Zašto se vi, kvragu, morate u sve petljati?'', upitala je.
''Onako'', rekoh, slegnuvši ramenima. ''To nas jednostavno zabavlja.''
I tako, idućeg jutra, prije početka nastave, našla sam se na hodniku sa Lujizom, Tomom, Peterom i Barbarom. Čekali smo u zasjedi (iza ogromne vaze) nekoliko minuta i onda su se pojavili Dana i Stanko. Počela sam da se smijem, no onda me je Peter šutnuo u nogu. ''Šuti, skotino!'', prosiktao je.
Kad su profesori malo odmakli, tiho smo krenuli za njima. Tako smo ih slijedili sve do – pogodite čega! Naravno, do stepenica. Pripala mi je muka pri samom pogledu na njih.
''Ja ne mogu ići ovim stepenicama'', zakukala sam, dok su se Dana i Stanko penjali na treći kat.
''Lexy, ja te neću nositi'', reče Barbara. ''Prošli put sam te slučajno ispustila i još uvijek imam grižnju savjesti što si završila u bolničkom krilu.''
''Dobro, ali zar baš moramo ići stepenicama?'', upitah molećivo.
Lujiza je odbrusila:''Da.''
Tada mi je sinula ideja. ''Znam kraći put koji vodi na treći kat'', rekoh, pokazavši rukom u pravu jednog uskog hodnika. Istina, nikad ranije nisam prolazila njime i nisam imala blage predstave kamo vodi. No morala sam nešto smisliti kako ne bih preživljavala pakao penjanja uz stepenice.
''Jesi sigurna?'', upita me Peter sumnjičavo.
''Aha'', uvjeravala sam ih. ''Sto puta sam išla tuda.''
Tom je slegnuo ramenima. ''Idemo onda. Što nam se gore može desiti od ovih stepenica?''
Sat vremena kasnije
''Dovraga, gdje smo mi? Nikad ranije nisam bila ovdje'', reče Barbara nervoznim glasom.
Lujiza je glasno otpuhnula. ''Pitaj Lexy. Ona zna put'', promrmljala je.
Sve četvoro su gledali u mene. Nabacila sam svoj najslađi osmijeh na lice i odmaknula se od njih. ''Sorry'', rekoh.
Tom i Lujiza se pogledaše. ''Izgubljen slučaj'', rekoše uglas.
''Mislim da bismo sada trebali pronaći izlaz na glavni hodnik'', predloži Peter. No bilo je lakše reći nego učiniti. Nismo imali blage predstave o tome gdje se nalazimo, a kamoli kako ćemo izići na glavni hodnik.
''Ljudi, što je ono?'', upitah, pokazavši ka jednom tunelu koji je izgledao kao da vodi u samu unutrašnjost zemlje.
''Tunel'', reče Lujiza.
Lupila sam se u čelo. ''Joj, Bože, spasi me!'', zakukala sam.
''Jedini način da saznamo jeste da siđemo dolje'', reče Tom.
''Znači, jedini način je najteži način'', rekoh.
Sišli smo niz stare kamene stube i našli se u jednoj mračnoj prostoriji. Odnekud je dopirala svjetlost ''Lumos'', reče Lujiza, zamahnuvši štapićem. Cijela prostorija se osvijetlila. Crni zidovi su izgledali kao da će se svakog časa srušiti. Bilo je tako mračno i jezivo... Čak pomalo zastrašujuće. Ta čudna soba je bila gotovo prazna, osim što se na sredini nalazio oltar sa svijećama i slikom neke žene. A na zidu ispred toga, krvavo crvenom bojom, bila su ispisana dva slova; AL...
''Al Bundy?'', upitah.
Lujiza me pogleda. ''Daj prekini.''
Odvojila se od nas i prišla vratima koja su bila na drugom kraju prostorije. Pritisnula je kvaku i – gle čuda – nekoliko metara dalje ugledali smo plavetnilo jezera. Da nije ova prostorija bila razlog zašto je ravnateljica zabranila da se približavamo jezeru? Što uopće predstavlja taj oltar? I ta slova, AL? Toliko je pitanja... No što je sa odgovorima?
Iz razmišljanja me je trgnuo Lujizin glas. ''Idem vidjeti što ima ispred'', rekla je, a potom zakoračila prema zemljanom putu.
''Stani!'', povikao je Tom, povukavši ju natrag. ''Neću ti dopustiti da iziđeš. Ne znamo što se može tamo skrivati.''
''Imam bolju ideju!'', rekoh. ''Bjež'mo odavde!''
''Slažem se'', reče Barbara. ''Idemo. Ne želimo upasti u još jednu nevolju.''
Peter uzdahnu. ''Mislim da smo mi već u nevolji. Sam dolazak ovdje ne donosi ništa dobro.''
''I u tome se slažem'', reče Barbara.
utorak, 26.06.2007.
I`M JUST SO CRAZY KIND OF GIRL...
''Lexy, živo me zanima zašto pljuješ koštice od trešanja ispod stola'', rekla je Lujiza za večerom. Žvakala je komad sendviča i radoznalo me promatrala.
''Pa, porast će nova trešnja'', rekoh, ispljunuvši još jednu košticu.
''Aha'', reče Alexis, okrenuvši očima.
Barbara je nasula sok u svoju čašu i prinijela ju ustima. ''Znajući Lexy, sve je moguće'', rekla je, otpivši gutljaj. A zatim je brzo spustila čašu na stol i zakašljala se. ''Oh, čovječe, kako je ovo hladno!''
''Pa?'', upita Melody, podignuvši pogled sa tanjura.
''Ništa'', odvrati Barbara, iskapivši sav sok u roku keks.
''Krajnici će ti porasti u razmjeri balističkih raketa'', reče Haley, prišavši našem stolu. Ona provodi više vremena za našim, nego za stolom Gryffindora. Pa, barem nas uvijek nasmije, ako ništa drugo.
Barbara je slegnula ramenima. ''Nema veze.''
''Pitat ću te poslije da li ima veze, onda kad budeš imala temperaturu 40 i kad ne budeš mogla govoriti'', reče joj Tom.
U tom trenu, Monstrum pljesnu rukama. ''Želim tišinu! Prestanite se vrpoljiti kao mrtvi miševi i poslušajte što vam imam reći!'', uzviknu ona.
''Puding je ponovno u akciji'', šapnula sam svojim prijateljima.
Ona me ošinu pogledom, a zatim nastavi:''Kao što znate, za dva dana proslavlja se Noć vještica. Stoga sam odlučila da priredim jedan mali party za sve učenike i nastavnike, koji služi za to da se svi izduvate i da tako spriječim gospođicu Lexy Slytherin da, kao i prošle godine, izazove požar u mojoj školi. To bi bilo sve. Sad se tornjajte u vaše spavaonice ili društvene domove.''
Svi zapljeskaše i povikaše u znak odobravanja. Bilo mi je drago što ove godine neću morati u nabavku eksplozivnih sredstava, premda ih imam još malo da začinim i ovogodišnju Noć vještica.
No, moja sreća nije bila dugog vijeka. Naime, dok smo išli prema društvenom, naletjeli smo na Katie Bell i njezinu družinu. Prokleti Gryffindori. Prokleti mutnjaci. Zašto ih srećem na svakom koraku? Zar ovu školu jednostavno ne mogu pohađati samo čistokrvni? Ostali to ne zaslužuju... Ne zaslužuju ovladati magijom. Ne zaslužuju se boriti. Ne zaslužuju živjeti...
''Lexy, kontroliraj se'', šapnula mi je Thanya, pretpostavivši da kako ću reagirati. No nisam se obazirala na nju...
''Oh...'', rekoh, smijući se. ''Prljavi mutnjaci su se vratili na scenu, ha?''
Katie je stisnula zube. ''Zmijo Slytherinska, zašto nas jednostavno ne ostaviš na miru? Misliš da si bolja od nas samo kaj si čistokrvna?!'', uzviknula je.
''Da'', rekoh, gledajući ju ravno u oči.
Angelina Johnson, Katiena prijateljica, me je ljutito pogledala. ''Pogrešno misliš. Hvališ se na sva usta da si potomak Slytherina, premda nemaš pojma o magiji. Nemaš ti, doduše, pojma ni o čemu.''
''Ne razgovaram s tobom, mutnjakušo! Silencio!'', uzviknula sam, zamahnuvši štapićem prema njoj.
''Daj prestani!'', vrisnu Katie. ''Što ti misliš, tko si?''
Podrugljivo sam se nasmijala, a zatim pročistih grlo. ''I'm just so crazy kind of girl, I'll tell it to the world...'', pjevušila sam tekst pjesme od Britney Spears, koja mi inače baš i nije najdraža, ali sam ih željela isprovocirati..
''Lexy...'', poče Sonia.
''I've just began having my fun, yeah..''
No, nisam primijetila da nas Gligorićka sve vrijeme promatra. Zapravo, jesam, ali tek kad me se Sonia nakašljala i pokazala mi u njezinom pravcu.
''Gospođice Slytherin!'', pozvala me je Gligorićka.
Pogledah u Soniu i Thanyu. ''Najebala sam'', rekoh im, krenuvši prema Gligorićki, čija me je namrgođena faca čekala na kraju hodnika. Pokazala mi je rukom da ju slijedim do njezinog kabineta. Ustvari, nisam ju ni morala slijediti; toliko puta sam (bez ikakvog valjanog razloga) bila tamo da ga poznajem bolje nego sama profesorica.
''Sjednite, gospođice'', rekla je, pokazavši mi rukom na naslonjač preko puta njezinog. Procjenjivački me je promatrala.
''Profesorice, nisam ja kriva!'', rekoh. ''One su me isprovocirale. Zato sam bacila urok na mutnj... ovaj, Johnsonicu.''
Gligorićka mi je rukom pokazala da zašutim. ''Ne zanima me. Ovdje sam vas pozvala zbog nečeg drugog. Imate valjan mozak i savršen talenat za pjevanje, premda ih stalno i uporno trošite na savršeno smišljene budalaštine. To će se promijeniti'', reče ona odlučno.
Podigla sam obrvu. ''Molim?'', upitah.
''Pjevat ćete na partyju za Noć vještica. Pripremite jednu pjesmu i upozoravam vas – bez cirkusa. Jasno?'', upita Gligorićka.
''Aha. Jasno'', rekoh, prekriživši prste iza leđa.
''Dobro onda. Sad možete ići. Usput, ovo je vaše'', reče ona, pruživši mi metlu na čiji je zadnji kraj bio zavezan moj mačak Angus. ''Držite ovu... ovo ovo... ovo... ovo... ovu... zvijer dalje od mene!''
''Razumijem'', odvratih. Prsti su mi i dalje bili prekriženi.
Primila sam metlu i izišla iz njezinog kabineta. Dok sam se mučila da odvežem Angusa na hodniku, naišao je Matt. Pravila sam se da ga ne primjećujem, no on je kleknuo do mene i dodirnuo mi kosu.
''Crta!'', uzviknula sam, odgurnuvši ga.
''Lexy, moramo razgovarati...'', poče on, no nisam mu dopustila da završi.
''Ne moramo. Ne razgovaram sa kukavicama'', rekoh. Nisam se ni udostojila da ga pogledam u oči.
''Lexy...''
''Crta!'', uzviknuh ponovno.
''Znam da sam se ponio kao...'', započeo je.
''Kreten'', dovršila sam umjesto njega.
On se nasmiješio. ''Tako je. Ali daj mi još jednu priliku. Dokazat ću ti da te volim'', rekao je, uhvativši me za ruku.
''Pa...'', rekoh, otrgnuvši se od njega. ''Nema šanse!''
''Ali..''
''Pusti me na miru ili ćeš dobiti šaku u glavu!'', uzviknuh.
''Lexy, saslušaj me!'', reče on, a zatim me silovito zgrabi za podlakticu. Probala sam se oteti, no nisam uspjela. Bio je jači. No, tada...
''Pusti ju, Matt!'', začula sam Luciusov povik iza svojih leđa.
Nastavit će se...
nedjelja, 17.06.2007.
I'VE MADE A PROMISE...
Jedva sam dočekala da se završi prvi sat. Kreštanje profesorice Dane Božić je, umjesto da me nauči kako se nešto preobražava u nešto, dovelo samo do toga da me glava još više zaboli. A i prije tog me je
Kad smo se naposlijetku svi sastali na glavnom hodniku, Alexis me je nervozno upitala:''OK, Lexy. Što sad?''
''Idemo do madame Nicolson'', odgovorila sam.
Dok smo prolazili hodnicima koji su vodili prema bolničkom krilu, nitko od nas nije ništa govorio. Jedino je Lepir mrmljao kako smo ga trebali pustiti da još malo odspava. Pretpostavljam da smo se svi nadali kako ćemo nešto više doznati od madame Nicolson.
''Dobar dan!'', rekoh veselim glasom, otvorivši vrata koja su vodila u njezine prostorije. Madame Nicolson je sjedila za svojim stolom i prelistavala knjigu. Kad nas je ugledala, nasmiješila se. ''A, to ste vi, bando razbojnička! Što ovaj put želite?'', upita ona.
''Želimo posjetiti našu prijateljicu, Lenu Steppe'', rekoh. ''Rečeno nam je da je ovdje.''
Osmjeh sa njezinog lica nestade. ''Žao mi je, Lexy, ali...''
''Ali što?'', upita Lujiza.
''Posjete su zabranjene'', reče madame Nicolson neuvjerljivo.
Melody ju je procjenjivački pogledala. ''Zašto?''
Madame Nicolson se ustala sa stolice i nervozno otvorila prozor. Nije se čak niti udostojila da ju pogleda u oči. ''Jednostavno su zabranjene. A sad se tornjajte odavde. Imam posla'', promrmljala je.
Svi pogledaše u mene. Znala sam da moram nešto preduzeti, inače sve ode k vragu. I na kraju sam se odlučila za najjače oružje; istinu.
''A što ako vam kažemo da znamo da je Lena ubijena?'', upitah. ''Znamo da se nije otrovala napitkom, nego da joj je prerezan vrat.''
''A isto tako i Alasea'', dodade Tom. ''Zapravo, njoj je nož zaboden u leđa.''
Madame Nicolson se naglo okrenu i preneraženo me pogleda. Pomislila sam da će ju strefiti infarkt. ''Otkud vi to znate?'', šapnula je.
''Vidjela sam njezino tijelo'', odvratih.
Ona nam je prišla i snažno me uhvatila za ramena. ''Slušaj, Lexy... ne znam kako ste svi vi saznali za ovo, ali vas molim da nikome ništa ne govorite!''
Sklonila sam njezine ruke sa ramena. ''Nećemo, ali nam vi morate reći što se zapravo događa'', rekoh joj.
''Da. Želimo znati istinu'', reče Alexis.
''Voljela bih da znam'', reče ona s bolnim uzdahom. ''Ali ni ja ne znam. Nitko ne zna što se događa.''
''Uzgred, Lexy, što je bilo s Mattom sinoć?'', upitala je Lujiza za večerom.
Otpila sam gutljaj soka. ''Ništa'', rekoh s prezirom.
''Nije ništa. Nešto je sigurno bilo. Da li ste se posvađali?'', upita Melody.
''Nismo se posvađali. Samo sam mu rekla da je kreten'', odgovorih.
''Pričaj mi o kretenima'', promrmlja Lujiza.
Alexis je odskočila od stola i vrisnula:''Ne, nemoj mi reći da si prekinula s Tomom!'' Pokušala sam joj objasniti da svi gledaju u nju kao da nije normalna (pazi da jeste), ali je bila isuviše uznemirena da bi me čula, a kamoli razumjela.
Lujiza se nasmijala. ''Ma ne, nema teorije. Nego...''
''Ufff... nemoj me prepadati!'', reče Alexis, svalivši se natrag na klupu.
''Riječ je Thomasu'', nastavi Lujiza.
''Što je ovaj put napravio?'', upita Barbara zainteresirano.
''Kreten me proganja kao i Andreina Toma'', požali se ona.
Zinula sam. ''Nemoguće da je baš toliko.''
''E, pa, moguće je!'', reče Lujiza. ''Nažalost.''
Naš razgovor su prekinule Gabriella, Boa i Veronica.
''Bok. Možemo li sjesti?'', upitala je Gabriella.
''Naravno'', reče Alexis. ''Samo izvolite.''
Boa je dohvatila čašu i nasula u nju sok od jabuke. Nisam mogla da ne primijetim da joj ruke drhte. ''Boa, jesi li dobro?'', upitah.
''Mislim da jesam'', odvratila je ona.
''OK, Boa, nećemo sad odustati. Reci im'', reče joj Veronica.
Boa duboko udahnu i pogleda me. ''Slušajte, neću okolišati. Lena je bila naša prijateljica i znamo da se nikad nije petljala ni sa kakvim napitcima. Znamo istinu. Znamo da je ubijena.'' Oči joj se napuniše suzama.
Poželjela sam ju zagrliti i zaplakati zajedno s njom.
''Znate li vi tko je to napravio?'', upita Veronica.
''Nažalost, ne znamo'', reče Lujiza.
''Ali znamo da je i Alasea ubijena'', izbrbljala sam. ''Vidjela sam mrtvo tijelo i jedne i druge vlastitim očima.''
Gabrielli je komad kolača ispao iz usta. ''Što?'', zinula je.
Pogledala sam u Lujizu. Ona mi je rekla:''Kad si već krenula jesti govna, pojedi ih do kraja. I pričaj malo glasnije jer mislim da te oni astronauti na mjesecu nisu dobro čuli!''
''U redu je. Njima možemo vjerovati'', rekla sam.
Veronica je bolno uzdahnula. ''I što ćemo sad?'', upitala je.
''Bojim se da ne možemo napraviti ništa. Možemo samo sjediti i nadati se da nismo sljedeći'', odgovori Melody. Uopće nije nalikovala na sebe. Kamo je nestala ona vesela i optimistična cura?
''A, ne!'', uzviknuh. ''Nijedan Slytherin u povijesti svih Slytherina nije se predavao bez borbe! A tako će biti i ovaj put. Otkrit ću što se ovdje dešava, makar mi to bilo posljednje.''
''Računaj na nas! Mi ćemo ti pomoći'', reče Lujiza.
''Hoćemo?'', upita Lepir, srčući čokoladno mlijeko. Za promjenu, bio je gotovo skroz budan (uzmite u obzir da je prespavao cijeli dan).
''Naravno da hoćemo'', složi se Alexis. ''Što god da je, mi ćemo ga srediti!''
''Da'', složi se Tom. ''Ali kad bismo bar znali što tražimo...''
Lujiza ga prekide. ''Znat ćemo kad nađemo.''
''Ako nađemo'', rekoh ja.
nedjelja, 10.06.2007.
KRVAVA BAJKA
''Idemo odavde'', reče Matt nervozno, povukavši me za ruku. Otrgla sam se od njega i zastala nasred hodnika.
''Što je tebi? Čini se da je netko u nevolji'', usprotivila sam se, pokazavši rukom u pravcu iz kojeg je dolazio vrisak. ''Moramo vidjeti što se dešava.''
Po njegovom izrazu lica zaključila sam da se ne slaže sa mnom. Na licu sam mu vidjela da želi otići što dalje od opasnosti... Želi pobjeći. Tek tad sam shvatila da sam se prevarila u vezi njega. Još uvijek je isti kao prije. Još uvijek je ista ona kukavica kakva je bio dok smo hodali.
''Žao mi je, Lexy, ali ja odlazim'', rekao je, okrenuvši se. U nevjerici sam ga gledala kako užurbano ide kroz hodnik. Nisam bila ljuta. Nisam čak niti bila bijesna. Bila sam samo razočarana. Ili ipak...
''U redu, odlazi! Nastavi biti kreten, odlično ti to pristaje!'', doviknula sam za njim, iznenađena bijesom kojim je zračio moj povišeni glas. Zatim sam duboko uzdahnula i krenula prema mjestu odakle je dopirao vrisak... Prema knjižnici. Znala sam da se ne mogu tek tako okrenuti i otići. Možda i jesam kukavica i možda zbog svoje radoznalosti uvijek upadnem u nevolju, ali ovo je bilo jače od mene.
''Halo? Ima li koga?'', upitala sam, odškrinuvši vrata knjižnice. Odgovora nije bilo... Samo tišina. Prevelika tišina. I mrak...
Krenula sam da upalim svjetlo na svom štapiću, ali sam shvatila da mi je ostao u spavaonici. Samo se nadam da nije pao u šape mog mačka Angusa.
Dok sam tako koračala po mraku, saplela sam se na nešto. U djeliću sekunde, našla sam se na podu. Za divno čudo, dočekala sam se na koljena i dlanove. Inače se uvijek prizemljim na nos.
Osjetila sam neku tečnost pod rukama. Neku gustu, ljepljivu tečnost... Obrisala sam ruke o pelerinu, a zatim se pridigla. Dok sam se dizala, napipala sam jedan čarobni štapić na podu. Nisam znala čiji je, nisam znala da li uopće ikome pripada, ali sam ga ipak primila. S njega se takođe slijevala tečnost... Ista ona tečnost u koju sam ja sletjela.
''Ako je Angus bio ovdje, onda je ovo vjerojatno njegovo maslo'', pomislih, upalivši svjetlo na štapiću. Cijela knjižnica se osvijetlila, što je bilo poželjno pošto bih ja vjerojatno još negdje tresnula.
U tom trenu, pogledah u svoje ruke. Užasnuti vrisak se prolomio knjižnicom. Bio je to moj vrisak...
Krv... krv mi se slijevala niz ruke, štapić i pelerinu. I pod je bio preplavljen gustom, crvenom krvlju. Srce mi je udaralo poput bubnja. Toliko sam se prestravila da sam mislila da ću se svakog trena onesvijestiti.
Skamenjeno sam stajala i buljila u pod, kad sam osjetila kako mi nešto kaplje na rame. Kap... pa još jedna kap... pa još jedna...
Znala sam što je to i prije nego što sam se okrenula. Znala sam da je to krv... No, okrenuvši se, ugledala sam još nešto... Nikad u životu neću zaboraviti taj prizor. Sa tavanice je visilo obješeno tijelo... Mrtvo tijelo... Širom otvorene oči Lene Steppe, njezin prerezan vrat i krv koja se slijevala niz napola otvorena usta me je natjerala da još jednom vrisnem... Tko je mogao napraviti nešto tako užasno?
Istrčala sam iz knjižnije koliko su me noge nosile. Nisam željela otići do spavaonice. Nisam željela vidjeti nekoga. Nisam željela razgovarati... Umjesto toga, otrčala sam do ženskog WC-a da se malo presaberem. Sad sam postala svjesna da ovo nije igra...
Umila sam se hladnom vodom i oprala ruke. Skinula sam pelerinu i počela sapunom čistiti krvave mrlje sa nje, ali su mi misli i dalje bile u knjižnici. U knjižnici, kraj Lenina mrtva tijela.
Naposlijetku sam se vratila u spavaonicu. Tamo je, uprkos Gligorićkinim naredbama, bila okupljena cijela ekipa. Lujiza, Melody, Alexis, Tom, Peter, Lepir (doduše, on je spavao), Thanya, Flor, Sonia, Lucius i Barbara.
''Ljudi, nećete mi vjerovati kakva se jebena stvar desila!'', vrisnula sam, lupviši vratima.
''Kakva stvar?'', upita Tom.
''Još jedna učenica je ubijena!'', rekoh, trudeći se da ostanem pribrana.
''Što?!'', vrisnuše Tom, Lujiza i Peter.
''I kako to misliš, još jedna?'', upita Melody.
''Da. Alasea je poginula nesretnim slučajem, zar ne?'', upita Alexis.
Uzdahnula sam i pogledala u Toma, Lujizu i Petera. Lujiza me je gledala onim njezinim Lexy-jebo-te-tvoj-jezik pogledom, dok mi je Tom pokazao da im sve ispričam. Sjela sam se kraj Melody i započela...
Sve sam ispričala... Sve, baš sve. Nekoliko trenutaka, nitko ništa nije rekao. A onda, naposlijetku, netko je progovorio...
''Jebem vas, pričajte malo tiše!'', reče Lepir, a zatim nastavi da spava.
''Uuu, ovo je napeto!'', reče Peter uzbuđeno. ''Nisu ovdje čista posla!''
Flor se kiselo nasmiješila. ''Ne, ovdje su posla tako čista k'o da si ih oprao Arielom!'', uzviknula je i gađala ga jastukom.
Alexis je, za divno čudo, bila ozbiljna. Ustala se sa kreveta i naslonila se na zid, odmah kraj otvorenog prozora. ''Imam loš predosjećaj'', reče ona, dok joj je hladni vjetar mrsio kosu.
''Pitam se što će nam profesori slagati ovaj put'', progunđao je Peter.
Dobili smo odgovor na to pitanje već sljedećeg jutra. Monstrum je objavila da je učenica Lena Steppe popila neki otrovan napitak, te da će do daljnjeg biti u bolničkom krilu kod madame Nicolson.
Annabelle upita:''Kad ćemo ju moći posjetiti?''
Monstrum se naglo zbuni, a zatim reče:''Žao mi je, gospođice Granger. Ali bolest je zarazna.''
''Znala sam da će to reći'', šapnu mi Thanya.
Tada mi je sinula ideja. Povukla sam sve svoje prijatelje k sebi i rekla:''Slušajte, poslije prvog sata svi dođite na glavni hodnik. Otići ćemo do madame Nicolson.''
''Čemu to?'', upita Flor.
''Možda ćemo izvući neke informacije od nje. Znate kako je brbljiva'', rekoh.
''Ah, da kužim!'', odvrati Lujiza. ''Tražit ćemo da posjetimo Lenu, pa kad shvati da sve znamo...''
''Tko to tamo mjauče?'', siknu Monstrum, gledajući u našem pravcu.
''Mi!'', odvratila sam.
''Pazite se, gospođice Slytherin. Dobro se pazite'', uzvratila je ona bijesno, kako to i obično čini.
''Nju zbilja treba poslati u mirovinu'', čula sam Soniu kako govori.
''Da. Pod stresom je'', dodade Barbara.
Lepir frknu. ''Pa i vi biste bile da vam u školi ubiju dvije učenice. A sad se stišajte i pustite me da spavam!''
utorak, 05.06.2007.
SUNCE TE NE GRIJALO, ŠTO SE OVDJE DEŠAVA?
''Ti poznaješ ovog dečka?'', upitala sam Lujizu, gledajući u Thomasa Holopainena koji je upravo prilazio profesorskom stolu. Gligorićka je uzela razredbeni klobuk i stavila mu ga na glavu (Thomasu, ne profesorskom stolu).
''Slytherin!'', zaderao se klobuk.
Lujiza nije ništa odgovorila. Ponovno je uzdahnula. Još uvijek je krila lice rukama. Zašto je tako reagirala? Bilo je očito da ga poznaje, ali je isto tako očito da je tu bilo nešto više od poznanstva... Dečko je bio iz Rosewhitea, iz iste škole u koju je moja prijateljica ranije išla. Bilo je očito da se poznaju...
''Gospodine Holopainen, izvolite se pridružiti vašim kolegama'', reče Monstrum, pokazavši rukom ka stolu Slytherina. Ka našem stolu.
''Zgodan je'', šapnu mi Alexis, odmjerivši ga od glave do pete.
Kimnula sam glavom. ''Pa, je. Moram priznati da je.''
''Meni se ne dopada'', javila se Melody. ''Pogledajte mu kosu. Kao seoska mlada je.''
''Pa što, ja volim dečke sa dugom kosom'', usprotivila se Alexis.
Baš u tom trenutku, Thomas je sjeo kraj mene. Nasmiješila sam se.
''Bok'', rekoh, pruživši mu ruku. ''Ja sam Lexy Slytherin.''
Rukovali smo se. ''Drago mi je. Već si čula, ja sam Thomas Holopainen'', rekao je, osmjehnuvši se.
Dok se upoznavao sa ostatkom naše ekipe, Lujiza je nešto šaputala Tomu na uho. Krajičkom oka, vidjela sam kako joj on nešto odgovara, takođe šapatom. Nisam željela prisluškivati (ma dobro, jesam!), ali sam mu uspjela pročitati sa usana:''U redu je. Ništa se ne brini.'' A potom su se poljubili.
Thomas je takođe vidio što se desilo. Pogledao je u Lujizinom pravcu. ''Lujiza, zar me nećeš pozdraviti?'', upitao je, podignuvši lijevu obrvu.
''Da. Bok'', odvratila je Lujiza sa lažnim osmijehom na licu.
Barbara je upitala:''Da li se vas dvoje odnekud poznajete?''
''Poznajemo se. Thomas je moj bivši dečko'', reče Lujiza. Lažni smiješak s njezinog lica je nestao.
Te večeri, dok smo se izležavale u spavaonici i jele čips, upitala sam:''I?''
''Što i?!'', uzviknula je Lujiza iznervirano.
Strpala sam punu šaku čipsa u usta. ''Miflim, fo fa Fhomafom. Fto je f njim?'', promrmljala sam. (Prevodim:''Mislim, to sa Thomasom. Što je s njim?'')
Lujiza se zavalila na jastuke. ''Ovo se samo meni može desiti! Čitavu godinu umirem za Tomom, i kad napokon postanemo par, pojavljuje se moj bivši dečko iz Rosewhitea! Ja sam baksuz!'', urlala je i čupala se za kosu.
Nisam se mogla obazirati na njezinu kuknjavu, pošto sam imala važnijih problema. Naime, komad čipsa mi je zapeo u grlu i počela sam kašljati kao manijak. Ali moja draga prijateljica to nije niti primijetila. Nastavila je sliniti za Tomom i psovati Thomasu sve po spisku.
''Lujiza, krempito jedna...'', progovorila sam, gušeći se. ''Možeš li na trenutak zaboraviti svog glupog Toma i udariti me po leđima?''
Napravila je grimasu. ''Ne. I nije glup!''
''Želiš li da se ugušim?!'', uzviknuh.
Okrenula je očima i preko volje me lupila po leđima. Uspjela sam progutati taj nesretni zalogaj i vratiti se u normalu. Pročistila sam grlo i nastavila: ''Zašto ste ti i Thomas uopće prekinuli?''
Odmahnula je rukom. ''Ma, nikad ga nisam zapravo voljela. Prohodala sam s njim iz čistog hira. Ali on je bio bolesno posesivan i ljubomoran. Jedva sam ga se riješila, a sad će vjerojatno htjeti da uništi moju i Tomovu vezu'', pretpostavila je. Ponovno je sakrila lice u dlanove i počela da cvili.
Taman kad sam htjela da ju gađam jastukom, netko je pokucao na vrata naše spavaonice. ''Slobodno!'', uzviknuh.
Bili su to Tom i Matt. Ugrizla sam se za usnu. Da li je Matt kojim slučajem došao zbog mene? Srce mi je počelo lupati tisuću na sat.
''Tome!'', uskliknula je Lujiza i bacila mu se oko vrata.
''Lakše malo'', rekoh, praveći grimase. ''Udavit ćete se međusobno.''
''Idemo odavde, Lex'', reče mi Matt. Uhvatio me je za ruku i izišli smo van iz spavaonice. Nisam se opirala... Išla sam za njim kao hipnotizirana.
Dok smo prolazili kroz hodnik, začula sam Gligorićkin glas iza leđa:''Gospodine Harrison! Gospođice Slytherin! Sunce vas ne grijalo, što radite van kreveta u ovo doba?''
''A što vi radite van kreveta u ovo doba?'', uzvratila sam pitanjem, kako bih dobila na vremenu. Ako izgubim još koji bod za Slytherine, živu će me spaliti! U zadnjih deset dana izgubila sam gotovo dvjesto bodova. Mislim, čovjek pokuša da unese malo humora i zabave u ovaj mračni svijet, a to mu se poslije obije o glavu. Opet, nisam ja kriva što naši nastavnici još žive u kamenom dobu, tj. što su dinosauri koji ne znaju da su izumrli.
Gligorićka me ošinu pogledom, kao što i obično to čini. ''Ja moram stražariti na hodniku jer je vaš mentalni sklop ravan sobnoj temperaturi koja ne prelazi 23 Celzijeva stupnja! Bili bi u stanju otići na jezero i, ne daj Bože, nastradati. Ustvari, zašto se ja vama pravdam?'', reče ona, a zatim se lupi po glavi. ''Mislim da sam vas nešto pitala.''
''Profesorice, Lexy je bila kod ravnateljice na razgovoru, a ja se vraćam iz knjižnice. Slučajno smo se sreli'', reče Matt.
''Hmmm... vjerujem vam samo iz razloga što znam da je gospođica Slytherin rekorder u posjetama ravnateljičinom kabinetu. u redu onda. Idite u vaše spavaonice, dok ja obiđem ostale učenike. Ako uđem u vaše spavaonice i ne zateknem vas u krevetima, visit ćete na žalosnoj vrbi ispred dvorca, pa da sam vas na usta rodila!'', zaprijetila je i odgegala se niz hodnik.
''Dobro je...'', rekoh. ''Otišla je.''
Matt me je nježno pogladio po kosi. ''Lexy, ja... htio sam te nešto pitati.''
''Pitaj'', odgovorila sam.
''Znam da smo prije hodali i da smo prekinuli... ali..'', poče on.
''Pssst!'', rekoh i nježno ga dodirnuh po licu.
U sljedećem trenu, ni sama ne znam kako, njegove usne su se našle na mojima. Bio je to prelijep osjećaj... Osjećaj koji je prekinut užasnutim vriskom iz susjednog hodnika...
''Koji je ovo vrag, sunce ga ne grijalo?!'', uzviknuh. Zvučala sam pomalo kao Gligorićka, što me je posebno zabrinulo.
''Dovraga, Lexy... zvučiš kao nastavnica Dragica'', reče Matt.
''Znam!!!'', urliknula sam.
Nastavila bih ja i dalje kukati, ali se ponovno začuo vrisak. Još glasniji i još prodorniji nego prethodni. Još strašniji...
Nastavit će se...
subota, 02.06.2007.
NOVI UČENIK - NOVE NEVOLJE
''Pitam se što je s tim'', promrmljala je Lujiza, više za sebe.
Tom, Lepir, Barbara, Melody, Alexis i nas dvije smo sjedili za stolom u društvenom i prelistavali neke užasno dosadne knjige. Bilo je jako kasno, ali nismo imali drugog izbora. Naime, Gligorićka nas je podijelila u grupe i naredila da završimo referat za dva dana. Po mom mišljenju, to je čisto gubljenje vremena. Mislim, kad će mi u životu trebati čarobni ljubavni napitci? I zašto je baš nama odabrala tu najdebilniju temu? Zar nam nije mogla dati otrovne čarobne napitke, kao Soniji i njezinoj grupi?
''Što je s čim?'', upitala sam mrzovoljno, zaokruživši jednu rečenicu iz teksta crvenim markerom.
''Nije što je s čim, nego što je s kim!'', reče Lujiza, podignuvši pogled sa knjige.
Uzdahnula sam. Imala sam utisak kao da razgovaram sa čarapom. ''Dobro, idemo ispočetka. Što je s kim?'', upitah.
''Nije važno'', reče Lujiza, odmahnuvši rukom. ''Reći ću ti poslije.''
Zatim je pogledala u Toma. Ali ne onako kako ga je inače gledala... Ovaj pogled je bio prepun mržnje i tuge.
Za sve to vrijeme, Lepir je spavao sa glavom naslonjenom na rub stola. ''Nevene, ustaj!'', uzviknu Barbara, pograbivši ga za rame.
Lepir se lijeno promeškoljio i protrljao oči. ''Gdje sam ja?''
Melody je glasno otpuhnula. ''Bolje da ga pustimo da spava. Bio bi u stanju pomiješati buhe i slonove. Vidite da je kao drogiran!'', reče ona.
''Nema veze'', usprotivi se Alexis. ''Ne vidim razlog zašto bi on spavao dok smo mi budni i rintamo oko ovih napitaka!''
''Želiš li ti dobru ocjenu iz ovog referata?'', upita Melody.
''Da. Naravno'', reče joj Alexis.
''Onda bi bilo bolje da Lepira ne uvlačimo u ovo'', odvrati ona.
Lepir je gledao malo u jednu malo u drugu, a zatim je spustio glavu na stol i nastavio spavati. ''Nevene!'', vrisnu Barbara i povuče ga za uho.
''Pusti me, Atomska!'', uskliknu Lepir i odskoči sa stolice.
''Mama ti je Atomska!'', odvrati Barbara i lupi ga knjigom po glavi. Jako.
Lepir potrča kroz društveni i zaurla:''Tome, u pomoć!''
Tom podiže pogled sa bilježnice. ''Jesam li ti milijun puta rekao da me zoveš Voldemort?'', promrmljao je.
Lujiza se ustala i prekrižila ruke. ''Da li ti je taj nadimak dala tvoja nova djevojka?'', prosiktala je, ošinuvši ga pogledom.
Tom je ispustio penkalo od iznenađenja. ''Što ti, zaboga, pričaš?'', zinuo je.
''Ništa. Samo pitam da li je to ideja tvoje djevojke'', odvrati Lujiza bijesno.
''Kakve djevojke?'', upita Tom razrogačenih očiju.
Mi ostali smo odložili markere i bilježnice da vidimo kako će se ovo završiti.
''Svi znamo da hodaš sa Andreinom. Ne moraš to kriti'', procijedila je Lujiza kroz zube i krenula prema vratima. Tom je krenuo za njom. ''Stani!''
''Što je sad? Idi kod svoje djevojke'', reče mu Lujiza, ubrzavši korak
''Bože sačuvaj!'', rekao je Tom. ''Ja da hodam s Andreinom? Otkud ti ta ideja? Fuj.''
Lujiza zastade. ''Rekla mi je Barbara'', odvratila je.
Svi pogledasmo u Barbaru. ''Ti si to rekla?'', upita Tom začuđeno.
Barbara je slegnula ramenima. ''Ja sam mislila... zapravo, rekla mi je Thanya'', reče, igrajući se s pramenom kose.
Tom se okrenuo Lujizi. ''Tko god da ti je rekao, to nije istina. Ja ne hodam s Andreinom. Nisam čak niti zaljubljen u nju, nego...'', počeo je.
''Nego u koga?'', upita Lujiza. Glas joj je podrhtavao.
''A što ti misliš?'', Tom uzvrati pitanjem, dotaknuvši ju po obrazu.
Nakašljala sam se. ''Hm... već je kasno. Ostavimo ih nasamo'', rekoh, povukavši svoje prijatelje u pravcu naših spavaonica.
***
''Lexy, nećeš mi vjerovati što se sinoć desilo!'', vrisnula je Lujiza sljedećeg jutra, dok smo žurile na doručak.
''Vjerovat ću ti, samo mi nemoj pričati detalje! Ne želim znati!'', rekoh, pokrivši uši rukama.
Nasmijala se. ''Ma daj! Rekao mi je da me voli!'', vrisnu ona uzbuđeno.
I ja sam vrisnula. ''Znala sam! I sad hodate, zar ne?'', upitah.
''Pa...'', poče Lujiza, sa zagonetnim smiješkom na licu.
''Već je bilo i vrijeme!'', rekoh. ''Idemo sad na doručak, da ne bi došlo i vrijeme naše smrti.''
''Čak mi ni to ne može pomutiti sreću'', prošaputala je Lujiza zaneseno.
Prevrnula sam očima, neprimjeno odškrinula vrata i provirila u blagovaonicu. Za divno čudo, ovaj put nismo kasnile. Ušle smo u unutra i smjestile se za stol pored ostalih Slytherina. ''Ljubavi, jesi li lijepo spavala?'', upitao je Tom, zagrlivši Lujizu.
''Jesam. Sanjala sam te'', rekla je ona i svojim usnama potražila njegove.
U jednom trenutku, svi su gledali u njih. Svi pogledi su bili usmjereni k njima. Baš svi.
''Ahhh... baš su slatki'', rekla je Melody.
''Krasno'', dodala je Thanya.
''Nek još samo jednom kažu da su dobri prijatelji'', reče Katie.
No, ono što me je zabrinulo bio je Andreinin pogled. Pogled pun mržnje. Pogled pun odlučnosti. Poznavala sam ju i predobro, znala sam da nešto smjera... Njezina opsjednutost Tomom je polako prelazila granice ludila. Zato sam se i zabrinula. Promatrala je Lujizu kao da ju želi ubiti, kao da joj želi reći:''Dobila si bitku, ali ne i rat.''
''Hej, Lexy...'', reče Matt, povukavši me za ruku. ''Jesi li čula novosti?''
''Što?'', upitah, dohvativši kolač sa stola. ''Andreina je naučila čitati kako bi mogla uzeti knjigu Savršen zločin?''
Matt se nasmijao. ''Ne, ludice. Danas nam dolazi novi učenik.''
Komad kolača mi je ispao iz usta od iznenađenja. ''Zbilja?''
''Da. Iz Rosewhitea'', reče Matt. ''Uzgred, htio sam te još nešto pitati...''
Na svu sreću, tada se naša cijenjena i duboko poštovana ravnateljica, Monstrum, u potpunosti vratila na scenu. Dogegala se do profesorskog stola i svom svojom težinom se spustila na stolicu (sirota stolica).
''Molim za malo tišine!'', uzviknula je, onako grozno kako to samo ona umije. ''Vjerujem da ste vi, mala zabadala, već saznali da nam danas dolazi novi učenik iz Rosewhitea, škole za vještice i čarobnjake u SAD-u.''
Svi zapljeskaše i povikaše u znak odobravanja. Monstrum pričeka da se galama stiša, a zatim se okrenu prema vratima blagovaonice.
''Sad bih zamolila Thomasa Holopainena da nam se pridruži'', reče ona.
Istog trenutka, vrata se otvoriše i pred nas istupi visoki dečko smeđih očiju i tamne duge kose. Na prvi pogled, poprilično simpatičan. Ili ipak...
Lujiza je preblijedila i ispustila čašu iz ruke. Začuo se samo zvuk pucanja stakla i njezin bolni uzvik:''Oh, ne!''
''Što se desilo?! Jesi li dobro?'', upita ju Tom.
Nije ništa odgovorila. Samo je spustila blijedo lice u dlanove, kao da želi zaboraviti... Kao da želi pobjeći... Ali od čega?
Nastavit će se...
ponedjeljak, 28.05.2007.
NOVO ŠKOLSKO PRAVILO
''Požuri se, Lexy! Kasniš!'', rekoh sebi.
Vukla sam se kroz hodnik, psujući Saši Ličini i Lujizi sve po spisku. Moja draga prijateljica je vjerojatno bila zaokupljena razmišljanjem o Tomu, pa me je zaboravila ujutru probuditi. A zbog jučerašnjeg sata metloboja, imala sam takvu upalu mišića da sam jedva stajala na nogama. Da stvar bude gora, prvi sat smo imali Napitke, a svi znamo kakva je Gligorićka kad joj netko zakasni...
Na nekoliko koraka ispred učionice, sve knjige su mi poispadale iz ruku jer sam se saplela o svoju pelerinu. Ne pitajte kako mi je to uspjelo...
''K vragu!'', uzviknuh, kleknuvši da ih pokupim.
''Lex, dopusti da ti pomognem'', začula sam glas iza svojih leđa. Okrenula sam se i ugledala Matta Harrisona, Luciusovog najboljeg prijatelja.
Kleknuo je na pod, skupio sve knjige i pružio mi ih. Kad sam ih uzimala, ruke su nam se dodirnule. Osjetila sam čudno zujanje u glavi. Prije sam bila jako zaljubljena u Matta, ali sam bila uvjerena da me je to prošlo i da sam sada zaljubljena u Luciusa... Zar zbilja? Hmmm...
''Hvala ti'', rekoh, trudeći se da zvučim kao da sam normalna (što nisam).
''U svako doba'', odgovorio je on. ''Pretpostavljam da sad imaš Napitke.''
Uzdahnula sam. ''Ne spominji, molim te. Što ti imaš?''
''Trebali smo imati sat Drevnih runa, ali nastavnica je morala nekamo otići, tako da smo slobodni'', reče Matt i nasmiješi se.
''Hej, to je sjajno!'', vrisnula sam. ''Jedan sat manje!''
Mrvica zdravog razuma mi je govorila da odem na sat Napitaka, jer inače mogu napisati oporuku.
''Pa, bolje da idem'', rekoh mu. ''Gligorićka će mi zavrnuti vrat. Bok!''
''Bok! Vidjet ćemo se večeras'', odvratio je.
Što misli pod tim ''vidjet ćemo se večeras''?, zapitala sam se, otvorivši vrata kabineta za napitke. Tamo me je dočekalo suočavanje sa vragom (Gligorićkinim namrgođenim licem) lično...
''Oprostite što kasnim, preminuo mi je hrčak'', rekoh joj, bacivši se u stolicu pored Lujize.
''Molim?'', zinu Gligorićka, ispustivši epruvetu sa slinom žabe krastače.
''Bacio se sa zgrade'', uvjeravala sam ju, dok su se svi oko mene valjali od smijeha, a i od smrada prouzročenog oksidacijom tekućine iz spomenute epruvete. Izgleda da sam prilično talentirana da zabavljam ljude, tj. nerviram nastavike.
Gligorićka je odmahnula glavom i zagnjurila lice u dlanove. ''Sunce ga ne ubilo, gospođice Slytherin, zašto ste uopće došli?'', kukala je.
Ignorirala sam ju i okrenula se Lujizi. ''Tebe ću srediti kasnije!'', rekoh joj.
''Sorry, Lex... '', šapnula je Lujiza, nabacivši svoj najslađi osmijeh.
''Ne pali ti to kod mene.''
Tog dana, satovi su ranije završili. Nisam znala točan razlog za to, ali mi je svejedno bilo drago. Ipak, poslije mi je Melody rekla da je naša poštovana ravnateljica naredila da se svi okupimo u Blagovaonici, pa mi se raspoloženje pokvarilo.
''Misliš da će nam reći istinu?'', upitala me je Lujiza, dok smo čekale da se slon u haljini (Monstrum) pojavi i održi svoj svjetski čuveni govor.
Napravila sam grimasu. ''Koju istinu?''
''Pa znaš... vezano za Alaseu'', podsjeti me ona.
''Ah, to... Pa, ne vjerujem'', rekoh. ''Vjerojatno će nas samo smarati''
Nisam pogodila, a nije ni Lujiza. Nekoliko sekundi kasnije, Monstrum se pojavi i sjede za profesorski stol. Opet je izgledala kao puding na dvije noge, ali sad je bilo nešto čudno na njoj... Nešto neobično. Na licu su joj se očitovali strah i zabrinutost. A ne bijes.
''Možda joj je ponestalo klope'', šapnu mi moja prijateljica Gabrielle Breath.
Nasmijala sam se. ''Vjerojatno.''
No, Monstrum je nervozno pljesnula rukama. ''Dosta! Ovo je veoma važno, tako da neću okolišati. Odlučila sam dodati još jedno već postojećim školskim pravilima koja ionako kršite'', reče ona, gledajući ravno u mene.
Lujiza i ja se pogledasmo. Džinovskih mu papuča Godrica Gryffindora, što smo sad napravile? Nije valjda saznala da smo joj mi podmetnule super-ljepilo na stolicu? Ili je čula za incident na satu Preobrazbe, kad sam isprobala sve uroke na Arsi?
''Super'', reče Gabrielle. ''Sad će nam zabraniti da dišemo.''
''Ili da jedemo!'', prepala sam se.
''Da li možeš misliti o bilo čemu drugom osim o hrani?'', upita Lujiza šapatom.
''Ne'', odgovorih.
Gligorićka nas je ošinula pogledom dok smo se vrpoljile
Međutim, Monstrum nastavi. ''Od danas je učenicima najstrože zabranjeno da se približavaju jezeru. Majstor Marko će večeras postaviti ogradu oko njega. I, upozoravam vas, ako samo čujem da se netko pokuša provući...'', zaprijetila je.
Pogledala sam u svoje prijatelje. Čuđenje i nevjerica su bili sve što sam uspjela pročitati iz njihovih lica. Bila sam podjednako šokirana. Monstrumovih mu ogromnih gaća, zašto ne bismo smjeli prići jezeru?
''Ja sad ništa ne razumijem'', rekoh Dante.
''Ni ja'', odvrati ona, odmahnuvši glavom. ''Zašto joj sad, k vragu, smeta jezero?''
Nisam znala što bih joj odgovorila. Nešto mi je govorilo da je ovo povezano s ubojstom koje se desilo u Hogwartsu. Imala sam čudan osjećaj...
No, i da je, kakve to veze ima sa mnom? Ništa nisam vidjela. Ništa nisam čula. Za mene je, kao i za sve ostale učenike, Alasea poginula nesretnim slučajem. Trudila sam se da ubijedim samu sebe u to, ali mi je bilo sve teže... Slike u mojoj glavi su se iznova i iznova vraćale. Kad god bih sklopila oči, njezino mrtvo tijelo bi ležalo preda mnom. Trudila sam se pobjeći, trudila sam se zaboraviti... Ali bez uspjeha.
''Lex, idemo vidjeti kakvu će ogradu napraviti majstor Marko'', iz razmišljanja me je dozvao Alexisin glas.
Nas dvije smo, zajedno sa ostatkom ekipe, izišle iz dvorca. Nedaleko od bistrog jezera, stajao je majstor Marko, najsmotanija osoba u povijesti smotanizma.
''Hej, majstore!'', pozva ga Peter.
''A, to ste vi!'', nasmija se on. Napravio je tako smiješnu ogradu, koja se svaki čas spremala da padne. To bi kao trebalo da nas spriječi da se približavamo jezeru.
Kad je ukucavao posljednji ekser, majstor Marko reče:''Da, ovo će ove male lupeže zadržati podalje od jezera!'' i onda se čitava ograda sruši...
''A možda i neće'', reče Lujiza.
Svi smo prasnuli u smijeh, dok je majstor Marko bjesnio i šutirao svoju kapu po travi.
